top of page
Prikaz knjige: Miroslav Bašić Palković, 03.12.24. „Sveti rat za Carigrad“: Kost u grlu Alahovom 03.12.2024. Kada je naša despina Mara sina svoje preminule drugarice iz sultanovog harema primila pod svoje okrilje, odgojila ga i kasnije mu kao turska sultanija pomogla da se po očevoj smrti domogne trona osmanlijskog vilajeta, da li je znala da će on postati čuveni Mehmed Osvajač koji će upadom u Carigrad srušiti i nade hrišćanstva uvodeći Balkan u doba najkrvavijeg zuluma? Mara, razume se, nije jedina od našeg naroda među likovima epskog romana „Sveti rat za Carigrad“ našeg vrhunskog barda epike Aleksandra Tešića, koji je ovu knjigu uradio pomalo po ugledu na „Tamnog anđela“ čuvenog Mike Valtarija koji je pre njega takođe opisao krah vizantijske prestonice kroz dane i nedelje koje su mu prethodile. Uzdižući se na granici dva kontinenta, koji nisu razdvojeni samo morem i valovima već i različitom verom, kulturom i poimanjem sveta, Carigrad, Konstantinov grad, prestonica gordog Bizanta, bio je bastion odbrane zapadne civilizacije od najezde svirepih osvajača s juga. Padne li on, padaju i vrata evropske tvrđave, pada vrlo je moguće i vascela Evropa. Ista ta Evropa koja dolazak osvetoljubivog i krvožednog Mehmeda pod carigradske neosvojive bedeme ne shvata dovoljno ozbiljno i ne šalje im svoje vojske. Poslednji svetionik slobode ostavljen je takoreći sam pred najezdom svirepih zulumćara i ordije iz pakla s krvavim handžarima u rukama i čitavom flotom zastrašujućih opsadnih naprava, uključujući i top od sedam metara dužine! Prionuvši na izradu ove monumentalne knjige od preko 700 strana ništa manje prilježno nego Mehmed opsadi, Tešić je istražio istorijsku građu, zavirio u svaki kutak arhiva i sazdao raskošan rečnik autentičan sredini 15. veka, podižući pred nama poput drevnog neimara taj slavni grad, kamen po kamen, mesto koje će postati simbol herojske odbrane doma, požrtvovanja, hrabrosti, ali i mučke izdaje, prevrtljivosti i koristoljublja. Priča koja je zapravo pokrenuta još 629. godine kada je romejski car Iraklije izazvao gnev muslimana osvajanjem Jerusalima, opisuje nam nezavidan položaj cara Konstantina Dragaša, po majci Srbina, koji pored opsade mora da se nosi i sa verskim sukobima među žiteljima kivnima što je i pored Velike šizme bačene na Istočnu crkvu još u 11. veku, u 14. veku došlo do unije između dve crkve. Visok ponegde i 12 metara i širok 2, i dug skoro 7 kilometara sa gotovo stotinu kula i šancem u kojem su vekovima ginule osvajačke horde, bedem Carigrada je dugo važio za neosvojiv. Budući da isto toliko dugo važi za „kost u grlu Alahovom“, vojska Mehmedu potrebna za njegovo osvajanje brzo se odaziva jer je za njih to sveti rat, a mreti pod njegovim zidinama smrt je dostojna pravednika i junaka. Takvu silu svet još nije video! Dvesta hiljada njih stiglo je pred Stambol početkom aprila 1453. I despot Đurađ je morao da pošalje 1500 moćnih srpskih konjanika kao sultanov vazal. Dok se u gradu obeležava Vaskrs, Turci zatvaraju sve prilaze tvrđavi s dve strane zaštićenoj morem. Napad baš u toku svete nedelje! Ni Bog nije više na njihovoj strani! Od detaljnih opisa oružja i oklopa, opsadne mašinerije i bojne taktike, Tešić nijedan detalj ne propušta dok nam dočarava tok svih sitnijih i krupnijih čarki, bojeva i bitaka. Opisi zadržavaju filmsku dinamiku, temeljnu i živopisnu. Pored besa naroda, trvenja u gradu izaziva i netrpeljivost između Đenovljanina Đustinijanija, kojem je car poverio vojsku, i duksa Luke Notarasa protivnika unije. Svima koji su radije želeli da u gradu vide sultanov turban nego kardinalsku mitru želja se ispunila! Sultan je stigao, pakao na zemlji može da počne! Kakva nada postoji za Carigrad kojem papa ne šalje pomoć i za čiju odbranu čak ni sopstveni vlastelini nisu hteli da odvoje deo svog bogatstva? Vera i nevera, razmirice i izdaja unutar zidina, i verska ostrašćenost i krvoločna žeđ za osvetom na neprijateljskoj strani! Ko u takvoj postavci bitke može da ugrabi pobedu? Za razliku od drugih, što evropskih, što turskih knjiga, filmova i serija koje su imale ovaj istorijski događaj za glavnu temu, Tešićev roman ubacuje u radnju i srpske junake, te tako imamo naše vitezove iz Reda čuvara koplja Svetog Georgija, Vukomira i njegove sinove Medvena i Krstana, koji su u Carigradu ostali upamćeni po junaštvu jer su i trideset leta ranije branili grad od prethodne opsade. U neprijateljskim redovima su vojvoda Jakša i njegov pomoćnik Konstantin kao turski vazali primorani da se bore protiv pravoslavne braće. Različiti se narodi i karakteri stapaju zajedno u ovom epskom romanu koji svojom sveobuhvatljivošću i temeljnošću, prateći iz dana u dan dva meseca opsade, prerasta u dragoceni istorijski spis koji će i budućim naraštajima očuvati sećanje na jedan od najvažnijih događaja u svetskoj istoriji.
Prikaz knjige: Milan Trpkovic 15.12.24. Пад Цариграда, односно Константинопоља, вечна је тема која покреће различите емоције, па је тако ова тема једна од најважнијих и најзанимљивијих у историји целокупне историје света, и већ дуги низ година инспирише и истраживаче и писце. Један од најновијих доприноса овој теми је роман „Свети рат за Цариград“ Александра Тешића, књига која на узбудљив и дубоко историјски заснован начин доноси последње дане једне од најмоћнијих и најлегендарнијих цивилизација у историји човечанства. Тренутак када сам започео читање вог романа, као и сам контекст његовог читања, савршено се уклапио у моју прву посету Истанбулу. Прво што сам урадио је био обилазак остатака Теодосијевог зида, који је годинама био сцена крвавих битака, закључно са последњом која је и окосница приче. Обузимао ме је неки осећај туге док сам посматрао рушевине. Све је то било само увод у дубоко емотивно и интелектуално искуство које ћу као читалац доживети током читаве књиге. Александар Тешић у овом роману не само да истражује догађаје који су довели до пада „Богородичиног града“ 1453. године, већ и мајсторски проткао велику историјску сагу која даје увиде у различите перспективе учесника у великом историјском тренутку. Тешић не прилази историји једноставно као хроничар, већ као расветљивач личности и њихових мотива. У књизи се могу пронаћи дубоке и разноврсне анализе гледишта Византинаца (Грка), Латина (Ђеновљана и Млетака), Срба, Турака, Арапа и Угара, који су на различите начине били повезани са судбином Цариграда. Њихови лични и колективни односи, верске и политичке тензије, као и драматични избори које су морали да донесу, чине овај роман не само историјским освртима, већ и дубоким људским истраживањем. Посебно се истичу два велика лика који доминирају романом – Константин Драгаш, последњи византијски цар, и Мехмед II Освајач. Тешић на невероватан начин истражује њихове мотиве, страхове, тежње и одлуке које су обликовале крај једне и почетак друге ере. Тешић успева да изгради дубоке и комплексне портрете ових историских личности, истовремено дајући увид у њихову личну трагедију и величину, али и у политичке и војне аспекте њихових поступака. Роман има нешто више од 700 густо написаних страница, али свако слово и сваки детаљ заслужују пажњу. Тешић се не задовољава само површним описима и једноставним драмама. Својим богатим стилом и дубоком аналитичком способношћу, аутор ствара књигу која је не само историјски значајна, већ и литературно вредна, а која ће привући и историјске љубитеље и читаоце који ценe добро написане романе. „Свети рат за Цариград“ је не само књига о великој историјској теми, већ и дубока људска прича о рату, смрти, љубави, издаји и опстанку. Оно што овај роман чини изузетним је његова способност да историју учини живом, пружајући нам многа лица, а сва одражавају исту трагедију. Иако сам као читалац био свестан исхода овог великог историјског догађаја, морам признати да сам током читања некако гајио наду да ће град ипак преживети, да ће браниоци, на крају, успети да одбране своје домаће огњиште. Ова емоција, која је била присутна и поред познатог исхода, директно је резултат изванредно разрађеног приказа одбране Цариграда из угла самих бранилаца. Тешић веома верно и емотивно осликава ситуацију и стање духа византијских вођа и народа који су у последњим данима веровали да ће некако избећи неизбежно. Читајући о њиховој непоколебљивој вери у победу, њиховој нади, страху и патњи, осећате дубоку личну везаност за тај велики град који је на прагу да буде изгубљен. Све у свему, од мене је велика препорука за ову „обавезну лектиру за одрасле“.
Бесплатна поштарина за уплате на рачун!
bottom of page